Setio sam se svega. Koliko sam puta bio tu, koliko je puta tom sobom odzvanjao naš smeh, naši poljupci, obećanja.Setio sam se prstena na njenoj ruci, njenog da, i našeg venčanja. Setio sam se noći kada sam je prvi put imao, prvi. Straha i uzbuđenja u njenim očima, osmeha, dodira, sreće… A onda sam se setio i trenutka kada je moja ruka poletela ka njenom licu, mojih ruku kako je odguruju, sebe kako joj govorim najgore reči, pa nje sklupčane na krevetu, plača i jecaja, noći kada se pakovala, trenutka kada je otišla.
Sve se vraćalo tako brzo. Poželeo sam da odem, pozvonim, da kleknem i molim da mi oprosti, ali onda sam se setio da je na njenoj ruci sada prsten drugog čoveka, pa sam samo otišao. Neka bude sretna, zaslužuje.
0 komentari:
Objavi komentar