Prošli smo i raj i pakao zajedno…

Jučer smo se vidjeli ponovo nakon duže od pet godina…

Mislila sam da će mi srce iskočiti dok sam gledala avion kako se prizemljava. Oko sebe nisam osjećala prisutnost ljudi, gužvu, glasove, samo sam čekala da konačno ugledam najljepše plave oči na svijetu. Dugo smo plakali od sreće i stajali tako zagrljeni na sred aerodroma. Nikad više sreće i punije srce u jednom trenutku.

I najljepše od svega: više se ne vraća na taj daleki kontinent. Ostaje zauvijek ovdje, kod mene… Prošli smo i raj i pakao zajedno, ali na vrhu, ipak, ostali zajedno.